Predstavljanje monografije Zlatko Keser / crteži s tekstom akademika Tonka Maroevića

Foto:

U sklopu obljetničke svečanosti Trijenala crteža promoviramo novo izdanje Kabineta grafike HAZU, crtačku monografiju Zlatko Keser / crteži, 7. knjigu u biblioteci Likovne monografije. Zlatko Keser, dobitnik Premije HAZU na 4. hrvatskom trijenalu crteža (2009.), vrsni je crtač koji je svoje umijeće i znanje posredovao generacijama mladih umjetnika tijekom djelovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Riječ je o umjetniku čije stvaralaštvo danas neizostavno poglavlje nacionalne suvremene umjetnosti.

"(…) Nespokojni Zlatko Keser autentično je razdrt dvojbama i nedoumicama epohe koju živi, no istodobno iskonski pozvan i spreman odmjeravati se s maksimalizmom kategoričkog imperativa stvaralaštva. Razdoblja plodnoga nezadovoljstva izmjenjuju se s etapama dubokih prodora u meritum egzistencijalnog svjedočenja. Kušnje dostizanja ljepote nadoknađuju izazovi pripitomljavanja grubosti i ružnoće. Opasnosti manifestiranja puke vještine potisnute su potrebom i strašću za neposrednim izražavanjem gladi i žeđi postojanja, erosa i thanatosa ogoljele nam sudbine. Malokad je slikarstvo – i crtež – moralo pomirivati tolike krajnosti (to jest, baš ih i ne pomiriti!).(…)"

"(…) Možda nije pretjerano smatrati kako crtež (i slikarstvo) Zlatka Kesera ima zapravo karakter unutarnjeg monologa, kako su figure i motivi samo alibi, odnosno poticaji za oslobađanje zakupljene kreativne energije, nezatomljiva vitalnog napona i agonalnog žara. Stoga bismo njegova lica i glave smjeli tumačiti i kao persone intimnog mikrouniverzuma, modifikacije vlastitih zamišljenih likova i neostvarivih inkarnacija. Shvaćajući težinu iracionalne komponente – no ne negirajući vrijednost slikareve intelektualne spreme i strogosti, prije nekoliko godina sam ustvrdio: „Ne odustajući od mentalnih izazova i povremene lucidne racionalne kontrole, Zlatko Keser je još manje smio žrtvovati nagonsku ponornicu", podsvjesni, onirički i biofilno-motorički tok. Prepustio se stoga slikanju/crtanju poput kucanja srca ili disanja, ali ne sa samozadovoljstvom ili lagodom nego sa strašću katarktičnog čišćenja. Što je grčevitije težio punini odjeka to je neophodnijim postajalo povremeno opuštanje, a što je ležernije ispisivao oblikovne natuknice to se snažnije nametala korektivna disciplina.“ (…)"

"(…) Keseru je pošlo za rukom sačuvati nagonsku ukorijenjenost pokreta te djelovati kao seizmograf nutarnjih potresa i slojevanja. Unatoč navici i rutini, predanosti radu i dugotrajnoj praksi, on nije "okorjeli" slikar nego osjetljivi čovjek koji epidermom i retinom reagira na vlastite ispovjedne izazove.(…)"

Natrag

Za komentiranje morate biti prijavljeni!